Tuesday, November 12, 2013

Vaš Ivan



Драги моји пријатељи.
Често сам био нејасан и непрецизан у својим размишљањима. Неуспешан  да пребацим збрку нити у глави на папир.
Но, остало је нешто иза мене. Неке приче, животне и оне којима морам тек удахнути живот. Али, понестало ми је значења, разноликости и маште, које сам некада имао. Тај проналазачки и радознали дух кроз који сам истраживао где ће се завршити свака прича коју сам започео.
Понекад се ухватим у објашњавању самом себи како су настајале. И углавном у неком трену заустим ''У почетку беше реч''. Тако је увек било.
Некад је симбол приче у уводу, некада у некој наизглед потпуно небитној реченици, некад у одређеном зарезу...увек постоји оно око чега плетем нити.
Често не могу препознати своје приче, не разумем контекст, није ми јасно ко су ликови. Као да их нисам писао.
Онда се сетим да више нисам онај који сам био тада, да се пуно тога променило, да су ми приоритети другачији, да сам затворенији, тврђи, осетљивији. На жалост, не сензибилнији. Само осетљивији.
Као и у свакој причи, и у овој се налази онај један моменат око ког градим град.
Хвала Вам на читању, драги и драге.

Искрено Ваш,
Ivan

Monday, November 4, 2013

Bitno je da ostaneš živ?

"Bitno je da ostaneš živ. Koliko god te bolest napadala,bolje je to nego da te nema."
"Bako,zašto mi nisi kupila kinder jaje?","Jesam,pile moje. Tebe tvoja baka voli. Idi kod dede u garažu. Tamo te čeka iznenađenje."
Dobio sam dva na sedištu dedine ručno farbane škode zelene boje. Farovi su joj se videli otpozadi.
"Bako,zašto imaš sekiru pored kreveta?"
"Plašim se tvoje mame. Ali tebe nikad ne bih povredila."
Tih godina sam spavao zabarikadiran u sobi.
"Mama,zašto moram da izvedem Ninu iz kuće? Zašto baka vrišti? Jel policija dolazi opet?"
Tih godina sam ozbiljno razočarao tatu.
"Bako,jel me se sećaš?"
"Ti si Tonči. Tonijev prijatelj. Gde je Toni?"
Više je nisam video.

Thursday, October 31, 2013

Prkos

Kad je najstrašnije, tad budi najhrabriji. Kad te gaze, ustani se i budi. Kad možeš biti gori, budi bolji.
Udahni duboko. Sve će biti u redu. Bez poraza pobeda ne vredi ničega. U porazu se učiš kako da znaš svoje granice. Uprkos porazu se učiš da ih pomeraš.Stani pred sebe, pogledaj se u oči. Zadubi se u iskru u zenici. Oseti kako se širi. Dokle god je vidiš, nisi mrtav. A kad budeš mrtav, bićeš nekome ta iskra.
Živi za druge, život za sebe nije život.

Tiha molba

Dragi,nikad nismo pričali. Ponekad prozborili koju reč. Ali nikad razmenili rečenice. Imao sam tihog slušaoca. Nemog sagovornika i prećutnu podršku. U trenucima sreće i onim manje sretnim. Uvek sam mogao da se obratim nekome.
Bilo je osuda,ne mogu reći da nije. Dužan sam izvinjenje. Iskreno i pokorno,ali i prekorno.
Jer nikad nisam davao ni približno koliko sam dobijao.
Zbog toga mi je žao.
Zbog toga hvala.
Ono što želim da kažem je da me znaš koliko je moguće upoznati me kroz redove.
Voleo bih da ja upoznam tebe.
Dajem ti svoje pero,podari mi svoj svet,Čitaoče.

Pobednik

Gledam bistu Pobednika. Na vrhu pilona. Go,veličanstven,snažan,simboličan.
Pitam se kako izgleda biti takav celu večnost. O čemu li razmišlja. O čemu je Meštrović razmišljao. Da li je bio svestan toga da će bezlicnu masu pretvoriti u simbol. Čemu će udahnuti život i osuditi na nepokolebljivost?
Na vetar,sneg,sunce i usamljenost.
Usamljenost okruženu sećanjima pod sobom. Na nesposobnost da se sagleda išta sem daljine i horizonta.
Nisam siguran kako se osećam.
Znam da se ne osećam kao pobednik.

Tuesday, September 24, 2013

Osećam se slomljeno. Kao da je sve što sam radio negde nestalo. Zaostalo. Ili sam zaostao ja. Ne mogu biti siguran.
Ne mogu pronaći prave reči. Za pravo reći.
Baš se osećam samo. Samo tako.

Thursday, September 5, 2013

princeza


Ово је дан који обележавам, љубави. Данас седим годинама за шанком.  Данас моји пријатељи у алкохолу знају да није дан за дружење и чашћење.
Играла си се са мојим прстом кад сам те први пут видео. Повратила си када си ме први пут видела. Био сам пресрећан. Моја ћерка је први пут повратила, и ја сам био ту.
Био сам ту.
Сад више ти ниси ту.
Остао сам. Био сам ту сваки пут кад сам вам био потребан.
Био сам ту и када си проходала. Када те је мама учила да кажеш ''тата''.
Ниси научила. Не зато што си глупа, већ зато што мама жели да прича са другим мамама колико је добра мама.
Али ти јеси моја принцеза.
Ти јеси плод свега што сам.
Ти јеси моја принцеза.
И сломила си ми срце када сам  се пробудио из овог сна.

Followers

Blog Archive