Ovo je moje najdraže mesto na svetu. Pogled iza ovog stadiona na more. Kad sam bio mlađi i kad sam bio tužan, kupio bih kafu negde i seo i gledao u ovo. Tu je tvoja baka provela deo detinjstva. A ja sam video mesto gde sam se rodio.
Tijardovic
pa, prezirem rasizam, nacizam, šovinizam, i naravno, političku korektnost svidelo se to tebi ili ne
Tuesday, November 11, 2025
more omiljeno jelo iz detinjstva
Kad sam bio mali,malo šta sam voleo kao maništru na suvo ili kako je tvoj dida govorio, maništru nasuvo. Nikad nisam razumeo zašto nasuvo ali eto. Prosto jelo, tamo gde sam se ja rodio, od lokalno dostupnih namirnica. Italijani su nam preneli filosofiju da su jela sa malim brojem sastojaka najbolja. Crni (kapula), beli luk (češnjak), so, biber, maslinovo ulje, što sladji paradajz, bosiljak i vino. Ne mora vino ali meni se dopada.
Verovatno najbolja koju sam jeo je bila kod bakine drugarice Adrijane. Zanimljivo je to da je njena baka bila najstarija živa osoba bar u Sloveniji kad sam išao kod njih. Sve je bilo iz njihovog vrta. Nisu koristili crni luk, ali je paradajz nadoknadjivao sve. Svež bosiljak. Jednostavno prelep ukus.
Nekada nije bilo takvog paradajza. U užasa rata, glad je najmanja patnja. Tada je tvoja baka kupovala sveži paradajz na pijaci i pokušavala da napravi najbolje od najgoreg. Ali taj paradajz nije bio dobar. Previše kiseo. Možda zbog rata.
Ali najdraža mi je bila ona koju je pravio tvoj dida. Verovatno jer sam gledajući njega naučio da je pravim. Kad bi on kuvao, delovalo je kao praznik. Ponekad je lako zaboraviti da nas u životu održavaju paste sa kiselim paradajzom, dok ne dođe sladji. Ne kuva svako dobro, ali je bar tu da skuva.
Iseckaj crni luk na sitnije komadiće i posoli. Ostavi sa strane malo dok očistiš beli luk, crni luk pusti vodu od soli pa ga je lakše izdinstati. Beli luk se lakše očisti ako ga zgnječiš nožem. Na tavu, tiganj ili šta već koristiš sipaj maslinovo ulje, ja volim malo više ali to zavisi od ukusa. Upali na oko 60 posto snage, pusti minut da se zagreva i onda sipaj crni luk da se dinsta. Cilj je da luk postaje proziran. Stavi beli luk i mešaj svako malo. Za paradajz ovde koristim Muti u konzervi. Ako je moguće ceo. Ne pasiran. Poklopi i pusti da se kuva. Nikad ne znam koliko dugo. Probam svako malo. Stavim bibera odokativno. Bolje manje. Lako ćeš dodati ako neko želi. So je bitno dodati na početku jer rasplamsa ukus. Ako je kiseo sos posle pola sata, dodam šećera. Obično je pola kašičice dovoljno. Kad sos postaje gust, sipam pola čaše vina, nije bitno koje. Sve vreme mešaj. Ako imaš bosiljak, dodaj sad. Ja volim gust sos. Tako da kuvam dugo. Neko voli redji.
Iz mog iskustva najbitniji sastojak je da kuvaš za nekoga koga voliš.
Uživaj ljubavi
Voli te tata
Saturday, October 25, 2025
evolution
I'm tired of people I let in my life view me as a project. I'm not clay to be molded. I'm a person with a past. I'm a father. I'm open and vulnerable. And I was underestimated my entire life. People mistake me being curious with being gullible. I recently lel a person enter my life that tried to change me and my home. As an outsider sees flaws in me or my home,they miss my personal growth and evolution of my home.
Out of a hateful person came I. Out of empty space came my home.
I'm willing to grow. I'm not to be changed.
Saturday, August 30, 2025
nadam se da ti ovo neće biti poznato osećanje
Depresija je ozbiljna bolest. Borba sa njom je velika stvar. Nema veze sa izgledom osobe koja pati od nje. Nema veze sa načinom na koji neko govori. Ima veze sa mislima.
Pet ključnih reči sam ti posvetio od trenutka od kad si se rodio. Lep,dobar, pametan, ponos i ljubav. To su vrednosti koje sam žarko želeo da internalizuješ. Prve tri su prve reči koje si čuo dok sam te držao na grudima par minuta pošto si se rodio. Teško je objasniti koliko si mi promenio život. Na koje sve načine si učinio sve što sam mislio da je bitno do tada irelevantnim. Poenta je da si bitan više nego što možeš razumeti. Da dodiruješ živote ljudi na načine koje ne možeš razumeti. Nekad ljudi koje ne poznaješ.
Zato uspori u životu. Obrati pažnju na ljude oko sebe. Budi obazriv. Vidi ljude. Nikad ne znaš koji život si spasio dok ne saznaš koji život nisi.
Friday, August 15, 2025
identity as a defiance
I come from a proud people. Taken as particularity,my people might be proud for wrong reasons. But they are proud. We are proud. We stand tall when faced with difficulties. My people endured genocides, exterminations, wars, attacks and vilifications. All of them unjust. Because my people still stand. Outside appearing particular. But we are still there. Scattered around the world.
My people stand with Palestine. My people died to defend the Jews. My surname is rare because of that fight. And I wear that legacy proudly. I stand with Palestine, because my family stood with Jews. As my people stood with Patrice Lumumba and other forgotten heroes.
Can I deal with what is going on in the territory known as Israel? No.
But I can deal with what is going on where I am.
Am I willing to go there? I am not.
Am I a hypocrite? Probably.
After 4 wars witnessed, my son will not grow up in one.
Thursday, September 5, 2024
vladalac naroda
Mogao sam te voleti. Tako je počela poruka koju sam davno dobio od osobe koju ja nisam. Nadam se da ni ti nećeš pročitati ostatak. Podarila si mi znanje koje mi je bilo na dohvat ruke ali nisam znao kako da pročitam natpis na zidu. Bila si moj Rozetin kamen. Naravno,krivulja znanja je oštra. Tek sam zagrebao površinu. Otkrila si mi svet koji nisam znao da postoji.
I onda sam osetio.
Da mogu biti bolja osoba. Da se smešim. Da sam posle puno vremena ponosan na sebe.
Ali nisu svi za sve. I nije svaki trenutak pravi.
Volim kako su nam se sudbine stapale kroz prste dok si me držala za ruku. Svako osećanje koje sam doživeo kroz tebe.
Nisam slutio da sam bio u pravu kad sam rekao da si umetničko delo.
Jer se umetnička dela dela ne diraju.
Sunday, September 1, 2024
voja tufegzic
Umro je Vojislav Tufegdžić. Bili smo komšije desetak godina. Pamtim ga po dubokom glasu i po kratkim razgovorima na stepenicama zgrade mojih roditelja. Jednom sam ga pitao o "Vidimo se u čitulji". Dao mi je verovatno najdorćolskiji odgovor koji je mogao.
"E nemoj još i ti da me pitaš o tome. Radio sam i druge stvari."
Nikad ga nisam čuo da se smeje. Ali je uvek imao osmeh u uglu očiju.
Sreo sam ga u nekoliko kafana posle razvoda. Njegovog. Ne mog.
Uljudno bi pozdravio moje i osmehnuo se. Ali bi se odmah vratio svom razgovoru.
Još uvek povremeno pogledam njegove TV nastupe.
Vojo,bio si tiha veličina.
Sportski pozdrav.
Vidimo se u čitulji.
Subscribe to:
Comments (Atom)