Thursday, October 31, 2013

Prkos

Kad je najstrašnije, tad budi najhrabriji. Kad te gaze, ustani se i budi. Kad možeš biti gori, budi bolji.
Udahni duboko. Sve će biti u redu. Bez poraza pobeda ne vredi ničega. U porazu se učiš kako da znaš svoje granice. Uprkos porazu se učiš da ih pomeraš.Stani pred sebe, pogledaj se u oči. Zadubi se u iskru u zenici. Oseti kako se širi. Dokle god je vidiš, nisi mrtav. A kad budeš mrtav, bićeš nekome ta iskra.
Živi za druge, život za sebe nije život.

Tiha molba

Dragi,nikad nismo pričali. Ponekad prozborili koju reč. Ali nikad razmenili rečenice. Imao sam tihog slušaoca. Nemog sagovornika i prećutnu podršku. U trenucima sreće i onim manje sretnim. Uvek sam mogao da se obratim nekome.
Bilo je osuda,ne mogu reći da nije. Dužan sam izvinjenje. Iskreno i pokorno,ali i prekorno.
Jer nikad nisam davao ni približno koliko sam dobijao.
Zbog toga mi je žao.
Zbog toga hvala.
Ono što želim da kažem je da me znaš koliko je moguće upoznati me kroz redove.
Voleo bih da ja upoznam tebe.
Dajem ti svoje pero,podari mi svoj svet,Čitaoče.

Pobednik

Gledam bistu Pobednika. Na vrhu pilona. Go,veličanstven,snažan,simboličan.
Pitam se kako izgleda biti takav celu večnost. O čemu li razmišlja. O čemu je Meštrović razmišljao. Da li je bio svestan toga da će bezlicnu masu pretvoriti u simbol. Čemu će udahnuti život i osuditi na nepokolebljivost?
Na vetar,sneg,sunce i usamljenost.
Usamljenost okruženu sećanjima pod sobom. Na nesposobnost da se sagleda išta sem daljine i horizonta.
Nisam siguran kako se osećam.
Znam da se ne osećam kao pobednik.

Followers

Blog Archive