Wednesday, October 15, 2014

pokušaj

Sve što znam je da stvari nekada nisu onakvima kakvima se čine. Što I nije neko veliko otkrovenje. Niti je velika mudrost.
Ali jedno je izgovoriti, napisati to. Drugo je potpuno shvatiti to. Nailazi period u kom se sve dovodi u pitanje, jedan vrtlog emocija kroz koji ne postoji lep način da se prođe. A nazad nema.
Sve što pojedinac može je da pokuša.
Nekada stvari samo kliknu.
Nekad ne.
Svi trenuci koji su prošli, sve što želim da budem, sve što sam želeo da budem, sve što sam bio, sve što ću biti. Sve sam to ja. Klot I frket.
I to je verovatno divno.
Samo čekam da to uvidim.
Tik pred tren kad budem najviše živ.

Sunday, October 12, 2014

Od Koste Zdrmbi

Blokada me je naučila svačemu. Izdvojila se u svim dosadašnjim iskustvima kao najznačajniji uticaj na način na koji posmatram svet oko sebe. Verovatno najmoćnije oruđe koje mi je podarila je izostanak straha kao kočnice. Potom, vera u čoveka. Te najzad, sposobnost da budem svoj više.
Blokada je u toku na Filozofskom.
Moji nekadašnji saborci su tamo. Svima odreda skidam kapu.
Ne mogu biti tamo kao što sam nekad bio. To me boli.
Iz ove perspektive je za mene to nešto emotivno. Kao bojazan za dete pretpostavljam.
Ubio bih i dao život za nju.
Svaki put kad pogledam telefon očekujem da će biti neka poruka,a olakšanje stupa na scenu svaki put kada nema ničega.
Zahvalan sam blokadi na tome šta mi je podarila.
Dala mi je sebe u prkos svemu.
A to sam dobio zato što nisam bio sam.

Posvećeno svim blokaderima,zato što ste tu.

Monday, October 6, 2014

Loš čovek

U životu se desi trenutak kad se suočimo sa svojim greškama. One bivaju učinjenima, ali ređe uviđenima.
Kukavice se kriju iza množina.
Olako sam te shvatio. Bio sam preračunat. Mislio sam samo na sebe.
Mislio sam da postupam racionalno.
Gledao sam te u oči. Ali te nisam video.
Uživao sam u načinu na koji si me gledala. Kako si me terala da izađem iz poznatog. To je najveličanstveniji poklon koji sam dobio. A verovatno ne znaš da si mi ga podarila. Zbog tebe sam ovakav kakav sam.
Prožimala si me. Pratila. Vodila.
Olako sam te prevideo.
Želim da znaš da znam.
Znam da me niko više neće voleti tako kako si me volela ti.
Sećam se jednog trenutka koji mi danas budi suzu sa dobrim razlogom. Ostaće moj.
Želim ti sve najbolje. To samo moj je brodolom.
Ništa za dete mora adekvatnije nije.

Sunday, October 5, 2014

Bolje se ujediniti protiv nečega nego za nešto

Povukao bih paralelu između onoga što sam pisao, govorio, te sprovodio o nacionalizmu i onoga što sam radio kao student.
Naime, pitanje nacionalnog identiteta je slično identitetu studenta sa velikim S. U klasnom smislu o kom je Marks govorio kada je pričao o vreći krompira.
Dakle, to je pitanje konstrukcije ili možda bolje, dekonstrukcije identiteta. Svi imamo gomilu uloga, neke su nam draže manje ili vise. No, sve se svodi na isto, na ideju da mi sebe vidimo delom nečega ili odvojenim od neke šire grupe.
Ali ovaj put se neću baviti time.
Baviću se razlozima zbog kojih ne podržavam protest studenata.
Studenti ovde ne postoje. Ovde postoje tri vrste oportunista.
Prva grupa oportunista je ona koja stoji uz dominantne struje viših pozicija hijerarhije. Poznati su nam kao izborni predstavnici. Ti ljudi su samo mlađa verzija šljama koji ministruje, ili radi na višim pozicijama bilo kog dela javnog sektora. Imaju aspiraciju da idu dalje uz tu lestvicu, stoga su odgovorni za reprodukciju stanja u kom se nalazimo.
Druga vrsta oportunista je ona koja se isto tako trudi da zameni nvo sector i pozicionira se kao deo mitologije (videti šezdesosmaše od pre koju godinu, prim.aut.).
Treća, kojoj sam pripadam, adrenalinski ovisnici, koji na kraju završe negde vam svega što se može vezati za studije.
No, sve ovo nije toliki problem.
Problem je taj što mislim da su dečki i curice na fakultetima zaslužili svaku gadost koja im je skuvana.
Zaslužila je i moja generacija. Pogotovo moja. Zato sam odlučio da neću biti sociolog. Neću završiti osnovne akademske studije. Došao sam do zaključka da mi se ta vrsta zajednice gadi.
Od mesta vrhunske kritike koja je potpuno lišena straha od vlasti, do mesta borbe za milovanje vlasti.
Logika svake vlasti je stvaranje privida obrazovanja, ne stvarnog obrazovanja. Znanje je opasno, jer znanje prispituje suštinu. Kada se preispituje suština, onda se preispituje sve. Uključujući sebe.
A to preispitivanje ne vidim ovde.
Mislim da su student glupi. I potpuno sami krivi za to. Nisu radoznali.
Nema vise češkog studenta koji će se zapaliti jer vidi nepravdu. Dakle, nije se doguralo do toga da se nema gde. Što znači da student još uvek veruju du nasi sami dužni da se izbore za ono što smatraju da im pripada. Već će neko drugi.
Još uvek veruju da je vlast adresa na koju treba da idu, a ne oni sami.
Preispitivanje sebe, radoznalost uperena ka sebi.
Ne mrvice sa stola Verbića, dekanata i rektorata.
Mač, palica, nož, benzin, pistol. Destrukcija i nasilje. Pluralizam misli.
Od Pravnog ne mogu očekivati ni trag pameti, pošto im je vrhunac Selaković, a uz božiju pomoć i Vučić. Privatni fakulteti izrodiše Velju i Stefanovića. Da nabrajam dalje?
Filozofski je izrodio ljude koji bi da mogu uperili granatu na njega.
Ne izlazite na ulicu, stoko. Stoci je mesto u ambarima, da muče nerazumljivo između sebe.
Ili izađite, ali da se usudili niste da budete nekulturni, neposlušni ili nedajblože samostalni.
Kurčite se za trideset godina time da, iako je svugde sranje oko vas, vi ste se bar setili da na pijacu kupite parfem.
 

Followers

Blog Archive