Sunday, June 30, 2013

Najsretniji

Apatično se smejem dok me po treći put Laki cima da se uključim u razgovor. Znamo se 20 godina. Meni je to toliko bitna stvar jer osećam da nemam koren. Nemam ništa za šta se mogu uhvatiti kad ostanem sam. Njemu to nije toliko bitno. Nisam mu to nikad rekao. Ne zameram mu na indiferentnosti.
Znaju i on,i Beka i Zigi zašto sam pored njih. A neću da se uključim u razgovor.
Nekad je tako lakše.
Znaju da mi je suzan pogled.
Znaju i da treba da ostanu tu,ne diraju me. Samo mi dozvole da budem usamljen u gomili.
Ono što Ona ne zna je da čitam šta piše nenadano.
Pomirio sam se sa time da ću biti još jedan od prethodno zaboravljenih drugim zanimljivim. Razumeo sam svoj teret. Znao sam šta me čeka. Osveta je dobrodošla kad je očekivana. Ipak zaboli. Na trenutak. Sećanje ostaje zauvek.

Teško je znati nešto. Podeliti saznanje sa nekim ko to odbija da razume. Kao da ne govorite istim jezikom. A svaki dan

Razgovorate. I tako dan za danom. Svaki dan je prelep. Iz takta u takt. Rutina ljubavi i želja. Kao kad stavite omiljenu pesmu na ripit. Iako ima onaj jedan deo koji bi mogao biti bolji. U tom trenu vam srce doživi jedan mali zemljotres. Iz dana u dan.
Pevusite najveći deo pesme u dokolici. Samo promrmljate taj deo pesme.
Jednog dana primetite da vam se srce kruni od zemljotresa. Da je oštećeno.
Zalijete ga nadom. Ne bi li otvrdnulo. I otvrdne.
Nastavite svoje rutine. I dalje slušate istu pesmu. Ali za nju je sve više sećanja vezano. Postaje sve teža.
Srce ostaje isto. Ta nada ga je očuvala.
Jedan dan vam pogled slučajno zaluta ka srcu.
Posegnete ka njemu. Lagano je.
U panici ga podignete.
I ostanete sa pepelom u šaci.

Wednesday, June 26, 2013

Prohibicija 2.0

I tako smo se nagutali smoga,a hitna htede naplatiti prevoz.
Pardon,pogrešna priča. Opet smo tu gde smo bili pre ko zna koliko mesečnih ciklusa. Famozna prohibicija se vratila u velikom stilu! Crven tepih od promenjenog zakona o lokalnoj samoupravi je opunomocio naše gradske vlasti da nam nametnu celibat. Svi znamo da momci lakše padaju pod uticaj seksualne privlačnosti kad potegnu pivo u 22:57. Empirijski dokazano.
Elem,valja se raditi nešto. A to nešto zavisi od mene. Jer ja sam djak,student,radnik,klosar,svalja,ratar,turistički vodič...imam mnogo uloga,i o skoro svakoj je ispevana pesma.
Kako objasniti privilegovanima sa jeftinom kantinom da ljudi imaju potrebu za uživanjem alkohola neovisno od doba dana? I nemamo svi da kupimo karton dnevno ili nedeljno za svaki slučaj. Ne kažem da su ti ljudi što žele da se osećam kao kriminalac kad tražim pivo na trafici zli. U stvari,želim. Jer me je ostavila devojka i dečko isti dan. Baš onaj dan kad mi se rodilo dete. I kad imam da pesacim 10km do gajbe jer nema buša zbog letnjeg rasporeda gsp. Ili brojnih situacija o kojima ti sa jeftinom kantinom ne sanjaju.
Pa,za početak,da se vidim sa drugima koji misle slično.
A odatle,mašta radi svašta.
Imam kičmu,i samo se donekle savija.
Uzdravlje

Wednesday, June 19, 2013

Premijerna pesmica

Jutro beše, Bozić se rodi.
Mlad momak račune svodi.
Da l' sebi pomoći?
Il drugom odmoći?

Kraj vatre u prazno zuri
Dok mu strašna stvar groz glavu juri.

Otiću tamo,
Odluka je pala.
U prevozu se tresti,
Osećati svoja sala.
Da može leći mirno,
I snivati snove.
Naivnom pesmicom se tešiti do zore.

Na putu do cilja
pesmica nasta.
Pravila pisanja i dalje nisu jasna.
Da l' je bitno koliko sloga u stihu ima?
Ili je bitno da na kraju bude rima?

Sve dok se klacka,
O besmislici sniva.
Shvati da je u Borči, i sa leve mu je njiva.
Pogrešno je krenuo, busom devedeset pet
Kao u avanturi pre godina osam.

Poslednji stih nije čak ni haiku.
Neki čobanin na stanici cilja opsova mu majku.

I tako, dva sata kasnije
Na cilju postade sve jasnije
Venčanica bela je stajala kraj smeća
Za pultom je bio koverat i ugašena sveća.

'Propustio sam venčanje svoje!', pomisli momak
dok je sa verom u Boga čekao neki pomak.
Neko predskazanje, autobus ili tumor.
Odjednom se okrete, otme mu se umor!
Spazi jasnu svetlost, obuzme ga tama...
Posmatra svog dečka dok mu sa drugim srce slama.

'Zar je morao sa ženom?!', zgrozi se momak
Dok u peti zaigra mu stomak.
Ne, to nije srce, ono ostade na cesti.
Djubretari ce ga do jutra verovatno i pomesti.

Rasplače se momak, naš heroj u epu.
Požele se transportovati u rusku stepu neku.

Ovako se završi prvo gej venčanje.
Iskrena saučešća osećah i za manje.

Žao mi je momka, iz mašte rođenog
Valjda mi smeta gledat' čoveka povređenog.

U drugom životu, svog će para naći
A ovu premijeru, kraj ipak, mora naći.

Tuesday, June 18, 2013

Hodočašće

Svako ima svoje hodočašće. Moje prvo je bilo treća ulica od moje ka izlazu iz Šalare. Maja joj je bilo ime. Umrla je kad sam imao 7 godina. Ona je imala 8. Drugo je bio 70. blok. Dve godine sam ga obilazio kao hram. Molio sam se Ani. Treći je bio blok yubc. Bio je januar. Sneg. Obuo sam svoje crvene starke,tanke čarape,i nadao se. Molio više. Koncert Iv Laroka više nikad posle toga nije probudio lepo osećanje. Poslednje u nizu se desilo večeras. Prekinuto na par trenutaka,ukazala se preda mnom( ne znam piše li se skupa).
Možda sam i ja bio njeno hodočašće. Reč nismo progovorili. Samo sam pevao.

Monday, June 17, 2013

Snovi

Sećaš li se kad si me poljubila prvi put? I rekla mi da ne voliš da se ljubiš. Onda me poljubila ponovo?
Da li se sećaš romantičnog trenutka u zapišanom muškom veceu? Kada si rekla da ćeš biti. A onda prostrelila pogledom momka za šankom?
Sećaš li se kad smo prvi put vodili ljubav? Kad si mi rekla da želiš moju majicu. Sledeće jutro mi rekla da želiš da se probudiš pored mene,na mojoj ruci?
Sećaš li se gde je proteklo sve ovo vreme? Kad su nastali svi planovi. Kad smo postali mi?
Sećaš li se kada si mi prvi put rekla da me voliš? I zamolila me da ne odem. Kad si me zagrlila kao da smo jedno?
Sećaš li se poslednjeg poljupca. Kad sam nestao. Iako sam to jutro gradio odnos?
Ne sećam se ni ja.

Saturday, June 15, 2013

Dete u meni

Voleo bih opet da posmatram svet očima deteta. Da se probudim radoznalo.
Da grešim katastrofalno i da u svakoj grešci budem ponosan. Da razmišljam. Da se ne plašim. Da ne razmišljam, samo uletim.
Želim da pitam tog dečaka koji je razmišljao o moru u kapi kiše u trećem razredu osnovne škole gde je otišao. Zašto me je ostavio u strahu i mraku.
Voleo bih da volim i da ne zavidim. Da sam sretan jer drugi mogu. A ja ne mogu.
Da podelim sendvič sa nepoznatom osobom samo zato što je pogledala moje ruke. I da budem prijatelj.
Da razgovaram sa svima i ne mislim o zadnjim mislima. Svojim ili tuđim.
Da zaspim plašeći se smrti, jer je mogućnost da se ne probudim radoznao suviše strašna.

Friday, June 14, 2013

Obljubi me

Poljubi me. Samo još jednom. Ucinicu to što želiš. Sve što želiš.
Sa suzom u oku. Oko je ključ. Imala je dva.
Dva su srca tukla. Kao jedno.
Tukla je kad god je mogla.
Mogla je da ima.
Ima što želi.
Želi nešto drugo.
Drugo je sta ja želim.
Želim da nestanem.
Nestali smo mi.
Mi ne postojimo više.
Više smo bili.
Bili.

Thursday, June 13, 2013

Olgin prvi rodjendan

Izvinio sam se tvojoj mami osmehom krivice dok sam ulazio u kuću sa terase. Kasnio sam,a bila je kiša. Tu su bili drugi parovi,većina mi nije draga. Ali,roditelji su tvojih vršnjaka. Shvatićeš kad budeš organizovala prvi rodjendan svog deteta.
Sa praga sam te spazio. Svoju malu princezu. Gracioznu kao uvek. Razmahanu. Kolibri stajl.  Nisam siguran da li si me prepoznala,ali volim da verujem da je tako. Lepše spavam.
Tvoja mama se pobrinula da svi obrate pažnju na sranje koje si napravila u pelenama. I moja lepotica je kao kolibri. Ali usporen i pred smrt. Valjda je tada kolibri spor.
Znam da razmahanost nisi nasledila od mene.
Brzo sam doneo tortu iz frižidera.
Mama te je upakovala i stavila u krilo.
Još uvek si mahala kiflicama.
Ajde da kažemo da si pokušavala da tapšeš.
Jako brzo.
Zapalio sam jednu sveću,dok te je mama ljubila.
Pogledala me je popreko,možda zbog kašnjenja,možda zbog reminiscencije porodjaja.
Približila te je torti. Pogled popreko je zamenio osmeh iskren.
Pevali smo ti pesmicu.
I tik na završetku prvog stiha,verovatno od ushićenosti, lupila si levom rukom iz sve snage u tortu.
Na belom šlagu je ostala braon fleka.
Nisam mogao da verujem.
Olga je levoruka.

Saturday, June 8, 2013

Olga

Kad si se rodila, nisam znao šta da kažem. Drama queen, a reč jednu nisam mogao izgovoriti. Sklupčana, krvava, vezana za majku.
Stajao sam pomešanih osećaja, uzburkanih osećanja. Nem pred prvim čudom koje mogu nazvati božijim.
Bila si kao vekna hleba. Mekana, vrela, primamljiva.
Tvoja majka je krila suzu bola ispod plača sreće. Poljubio sam je, iako me je mrzela iz dna duše što te nisam rodio ja.
Ali onda si nas pogledala.
Onako razroko kako samo ranjivost ume.
Uhvatila si me za kažiprst, kao da si znala ko sam.
Pogledala si me oštro, bistro.
Nisam se nikad glupljim osetio.
U tom pogledu, sva mudrost sveta je bila.
A nisam razumeo.
Srećom, ceo život tvoj imam da je spoznam.
Dobrodošla u svoj život.

Followers

Blog Archive