Sunday, February 15, 2015

kaži teti zdravo

Veče kada je Olga nastala je bilo jedno od sramotnijih. Olgina mama je bila po običaju pijana, kao što sam bio I ja. Nekako smo se tu uklapali. Pitala me je kako bi nam ćerka izgledala. Ćerka je bila prihvatljiva alternative jer nisam želeo da pristanem na to da sina nazovem po ženinom dečku koji je poginuo dve godine pre toga. Sedeo sam naspram šanka, ispijajući ko zna koje pivo, uhvatio telefon I jednostavno istočio litar emocije koja se slila na ekran. Dao sam ženi da pročita I ona je zaplakala. Plakala je ona često, ali ovo je bio jedan od onih retkih plačeva. Onaj koji se sakriva.
Vremenom, Olga je rasla. Doživela svoj prvi rođendan. Mama je tada polako već nestajala iz mog života. Bio je to težak period za oboje. Svo troje pretpostavljam. Žena se relativno brzo snašla. Bivša žena. A Olga je ostala sa mnom nekako. Bivša se nije preterano trudila da se bori za nju. Što je možda I najbolje za Olgu. Olga je teško prihvatila mamin odlazak, ali sam joj objasnio šta se desilo I to je shvatila. Ali mislim da nikada nije prihvatila.
Sada Olga još malo puni dve godine. Naučila je da govori po malo. Neverovatna je. Ima moje oči I kosu. Kao ja, ne zna da hoda, samo trči. I ima najlepši osmeh na svetu.
Pre par dana nas je jedna devojka iz Hrvatske slikala dok se ljuljala. I još jedna dok smo kao odlazili.
Ja metar I devedeset, ona jedva šezdeset, držimo se za ruke I idemo ka horizontu. Tatin ponos.
No, bilo kako bilo, bivša supruga se ne javlja više. Olga je ne spominje često. Nekada mi nedostaje da smo svo troje na okupu, ali za malu je najbolje da nije tu. Previše je bila nestalna. Znaš već takav tip ljudi?
Ali sve u svemu, tu smo, nas dvoje protiv sveta. Hehe, biće sve u redu.
Razmišljam da nađem Olgi nekoga sa kime se lepo slaže. Ali ne želim da zaboravi mamu. Ipak bi bilo tužno da je zaboravi.
Shvata ona dosta. Nekad je ljuta na mene.
Ali šta ću. Shvatiće zašto sam morao da donesem odluku da mama ode.
Ajde, ljubavi, vreme je da pajkiš.
Kaži teti zdravo, lepotice.

Obljuba

Voleh, vodeću, biću bolje, boleću.

Sunday, February 1, 2015

Lutka od soli

Lako je osusiti more. Izvuci so. Toliko nasusnu,a sveprisutnu. Ali malo ljudi shvata koliko energije je potrebno da se taj grumen vrati u vodu.
Dao sam grumen soli svakoj osobi koju sam voleo.
I za svakim zalim.
Moj zivot tece dalje.
Ali bih voleo da mi vrate moj grumen soli.

Followers

Blog Archive