Saturday, January 2, 2016

Srce

Kao uvek,pogled je bio udaljen. Često nije video ništa oko sebe. Ali je odavao utisak kao da mu nije promaklo ni najsitnije. Koracajuci ka poznatom, unezvereno je lutao svojim mislima. I kao što mu se hiljadama dana učinilo, I ovaj put je video u daljini. Na kraju udaljenog pogleda.
Dah bi stao,zajedno sa srcem.
To je bilo njegovo prokletstvo. Znao je da će živeti duže za svako to preskakanje srca. Da je njegov život počeo kad je izbrisao nju.
Lutajući kroz šumu misli,zaustavi ga poznato lice. Srdačan je to bio susret  nabijen emocijama. Mnogo je smeha I osmeha prošlo kroz taj odnos.
Ali ovaj put ne.
Najzad je dočekao vest koju je čekao godinama. Toliko dugo da su se dani stopili u obrise. A snovi u realnosti.
Umrla je.
Prvi put mu je srce zaigralo. Lupalo je kao da najavljuje. Ali niko ne zna šta.
Toliko jako da od srca nije čuo davnog sagovornika.
Sa usana je pročitao da ga je spomenula pred poslednji san. Da je često plakala.
Da ga nikad nije spominjala imenom. Ali da su znali svi zašto su te suze bile.
Srce je I dalje udaralo. Sve jače. Brže. Kao da nadoknađuje sve zaostale otkucaje.
Kao da juri ka svojoj smrti.
Kao da ima svoj plan.
Toliko odlučno da ga um nije mogao sprečiti u nameri.
I odjednom je stalo. Momak je pao na kolena I samo izdahnuo.

No comments:

Post a Comment

Followers

Blog Archive