Monday, May 20, 2013

Antipod M

Pogled ispod oka, treptaj unutar trena, unutrašnjost trena ukraj treptaja. Znak za polazak i prepušanje volji. Veče se završava odlaskom između onoga što dečko zna  i onoga u sledećoj rečenici. Da mama ne zna.
Sjaji se taj osmeh pred osobom koja te neće osuditi.
Jer nema opasnosti od osobe koju ćeš povrediti. Staviti do znanja da ćej je obezvrediti.
Svojom samovoljom povrediti.
Protokolarno prezreti, jer pravna je terminologija bitna, a ne emocija.
I fizička manifestacija najbitnija.
Uz uvredu u obliku šamara najbitnija. A tebi najbezličnija.
No, ja pišem rime. Da sam distanciran, sad bih napisao neprikladnu boračorba reč.
Ovako, mogu reći da ako sam na to sveden posle svih ležećih policajaca, i svih suzavaca koje sam ispalio, zaslužuješ da ti otvorim lobanju metalnom šipkom. Ili zaborav. Jer mi se ne robija.

No comments:

Post a Comment

Followers

Blog Archive