Sunday, August 10, 2014

Mind of a beast

Mesec je večeras čist. Čišći nego često. Pegav, ali čist. Kao da ima svoju narav. Ličnost. Celo veče, nebo beše čisto. Kao mesec.
Jedino što bi mi odvratilo pažnju od meseca je sporadična kometa koja bi u periferiji pogleda omela egocentričnost meseca. Da, večeras je pozornicu oteo Mesec. I ona sova od preko puta. Sablasna. ujednačena, postojana.
A Mesec kao malo dete. Promalja se vragolasto iza oblaka koji jure nebom, u žurbi da nekom drugom zaklone pogled.
Iz nekog razloga, Mesec je večeras svetliji nego obično. Kažu da je to optička varka. Meni deluje kao da samo žustrije pokazuje svoje lice.
Nikad niko nije zapravo video sa Zemlje njegovo naličje.
Uvek smo mogli videti samo jednu stranu medalje.
Uvek samo jedan deo slike.
Da, večeras je Mesec uzeo pozornicu samo za sebe. Sunce je udarilo refleksiju na njega.
Sova je samo učinila veče sablasnijim.

No comments:

Post a Comment

Followers

Blog Archive