Tuesday, July 23, 2013

Neka druga realnost

Nisam završio korak. Pretpostavljam da niko u Beloj crkvi ne završava korak. Svi beže odatle. Sem mene. Bila si kraj Jezera. Nisam te ni primetio dok si se muvala sa svojim prvim dečkom.
'Samo još jedna.'
U nekom drugom životu, možda bismo i bili nešto.
Stajala si na stepenicama Pančevačke gimnazije, pored moje dobre prijateljice sa kojom sam nekad često razgovarao pored trafike preko puta stana. Bila si putena. Ugojena kako si volela da kažeš. I žalila si se da imaš strije na grudima.
U nekom drugom životu, možda bih te i uzeo u obzir.
Ljubila si se sa Selakovićem taj dan ispred Pravnog. Znala si da je moron, ali mu se mora odati priznanje da ima reputaciju. Stajao sam kod banke, kupio delove svog lančića koji sam upravo izgubio u tuči sa dvojicom.
U nekoj drugoj realnosti, možda bih i tolerisao tu sramotu.
Zvala si me to jutro da jedemo picu, jer si morala da smetneš sa uma da si možda trudna sa Bendićem. To veče smo  podelili kjanti. Ja znam kako se piše u originalu.
U nekoj drugoj realnosti, ne bih izostavio najbitnijeg.
U nekoj drugoj realnosti, Aleksandar ti ne bi pisao pricu.
U nekoj drugoj realnosti, ne bi se pitala na koga mislim.
U nekoj drugoj realnosti, nastavio bih da te volim do kraja života.

No comments:

Post a Comment

Followers

Blog Archive