Tuesday, July 16, 2013

pank

Soba i ti. Alkohol po želji. Cigareta gori, tvoja ili tudja, zavisi koliko sebi želiš da priznaš. Ritam lupa. Distorzija i loši kanali krive stvarnost.
Ali tu si. Nema mrdanja, samo ti, duge rečenice i akordi. Tri akorda i simfonija nesklada. Uvek postoji neka priča, čak i kad je nema. Stvoriš je.
Snažni udarci. Ti odredi kakvi.
Spavaš ispod stola u sećanju. Koji je neko slomio po tebi skačići sa bine u Rumuniji. Ali nastavljaš kao da se ništa nije desilo.
Jer to si ti. Jedan prljav, otporan, osećajan za najfinije finese.
I ima vas gomila koji pričate tim jezikom.
I da čitaš ovo, rekao bi da je autor pička.
Sem ako nije andergraund.
Ali ako jeste, ne bi ni čuo za njega. Ili ako bi, sem vas 6 niko se ne bi smejao fori.
Pocepane pantalone su vredne.
I zimi.
Anarhija je vredna promisli.
I proći ćeš svaki put pored sličnog. Kao da se ništa nije desilo.
Jer to je pank.

No comments:

Post a Comment

Followers

Blog Archive