Napisao sam jednom priču o ljudima koji su mi dragi,a napustili su me. Završio sam je strahom jer spisak nije gotov. Niti znam redosled budućih napuštanja.
Za neke će me manje boleti. Svaka smrt je tragična za one koji ostaju iza.
Ali najteža je ona koja te ostavi bez osobe sa kojom boli razgovarati za života. Iza te smrti ostaje okean žali za neizgovorenim rečima. Kao i za izgovorenim. Za onim koje bi da je moguće bile povucene. Zagljajima iz kojih nikad ne bih nestao. Poljupci koji nikad ne bi stali.
A jednom ih ipak moram sahraniti. U glavi ili stvarno.
Osim ako ne budem imao više sreće i nestao pre nje.
Tuesday, June 10, 2014
Povorka
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
No comments:
Post a Comment