Ne kliše, samo spisak

Šta biste radili da ste znali da osoba koju ste voleli, toliko duboko i toliko iskreno da vas je strah da takvu emociju nećete više nikada osetiti, verovatno nikada nije postojala?
Da je osoba, koja vas je dovela do toga da učinite najveličanstveniju stvar u svom svetu, nešto na šta ste toliko ponosni da želite celom svetu da pokažete, lažna?
Da je svaka slika na kojoj ste zajedno, zapravo jedna maska i ti. Potpuno nagi. I ta maska.
Da je sve vreme postojala samo jedna osoba koju ste prekasno upoznali.
A ta osoba je oličenje svega što se sukobljava sa onime što smatrate ispravnim, iskrenim i dobrim.
Kako se razračunati sa time da ste se sve vreme obmanjivali?
Ili bili obmanjeni. Nema mnogo razlike, krivica je vaša.
Kako to pokriti zemljom?
Kako sahraniti to?
Kako se osloboditi celog života koji ste isprojektovali sa nekim koga nema.
Kako suzbiti taj nagon da još jednom dodirnete voljene usne i otvorite oči samo da biste videli ima li iskre?
Kako ispraviti to što je najstrašnija stvar koju ste učinili u životu vezana za jednu takvu emociju?
Kako izbrisati sve izgovorene odvratnosti?
Kako biti nešto što nikada nismo bili?
A ako ode pre mene, ovo sve neću joj nikada izgovoriti.
A da sad mogu, nikad ne bih rekao.
Neću znati ni gde da je nađem kad ode.
Neće biti ni našeg klišea.
Samo još jedno ime na spisku.