Thursday, December 29, 2011

Most preko Ade

Mostovi su valjda simbol povezivanja. Ono, napraviš pilon na jednoj strani obale, pa na drugoj, i nabacaš stubove između, nakrkaš betonski, da se tako, kolokvijalno izrazim, socijal realizam, i eto kapitalističkog mosta predviđenog za prevoz robe, posledično, ne i nužno, ljudi. Kao Europska Unija. Prvobitno za protok robe, a od devedes' druge, ako se ne varam, i za protok ljudi.
I sad šta, slušam o raspravi u vezi sa imenom novog nam mosta preko Ade, koji će povezivati skoro-pa-blokove i ono čudo iza Ade, i čujem tako između ostalog da nam je to poklon od gradonačelnika. Novogodišnji jebem li ga. No, nisam siguran za koju tačno novu godinu. Sećam se da sam prošle godine dobio ogroman kurac. Pretprošle isto. I pre toga. Sad mi nude ogroman most, sa najvećim kurcem u Evropi.
Iskreno, mene grize savest zbog tog mosta. Jel razmišljao neko o tome šta to čini okolini?
Betonska monstruoznost, jedna odvratna krađa obale, taman kada se priroda koliko toliko povratila od Ada-šoka. Dalje uništavanje životinjskog sveta reke i veštačkog jezera. Koliko je običan čovek postao akutno kurcobolan kada su ovakve stvari u pitanju govori iz mog iskustva najčešći prvi odgovor sagovornika na pitanje uticaja po okolinu. Rast jebenih cena nekretnina. Dalje implikacije promislite sami.
Da li želim da mi ogroman kurac od mosta, pored hrama u obliku zlatnog glavića, bude simbol mesta u kom živim? Ne. Da hoću, bavio bih se imenom betonske godzile koja guta sve oko sebe, u potrazi za svetim gralom progresa.
Dakle, gradonačelniče, opet si mi poklonio jedan ogroman kurac. Koji sam, opet, ja platio.

No comments:

Post a Comment

Followers

Blog Archive