Friday, September 9, 2011

bar je crven


Ruka pod ruku. Nije prijateljski. Pogledi su topli. Nema zadrski. Nema tabua. Ljubav je gola i nezasticena. Poljubac je dug i vlazan. Lepo je zajedno. Nosici se dodiruju i preklapaju dok prolaze pored Hauptstrassea zagrljeni. Ceo grad je njihov dok se setaju jedinstveno. Tako i treba biti. Njegova saka je u njenom zadnjem dzepu dok je dodiruje kao što voli. I on i ona. Otkriva mu vrat dok joj sklanja rukom kosu. Usne ostavljaju nevidljiv trag na njenom licu. Samo tri osobe znaju kakav je to trag. Tajna otkrivena trecoj osobi ocima punim zelje dok viri kroz prozore u njenu dusu cepajuci na delice ostatke duse necega davno zaboravljenog.
Sada vise nije bitno koliko je ta dusa bila jaka. A bila je.
Camel u njegovim rukama gori staloženo. Prsti leve ruke su skoro zuti poput na desnoj. Zadah joj ne smeta. Osecanje u grudima dok joj srce iskace svakim korakom raste kao i želja da se nađe u njoj. Zeli ga celog. Zeli ga snažno. Zeli ga na sebi. Zali za toplim i mekanim krevetom. Toplim od njih.
On se oseca pocastvano. Zeli je. Zeli da ga zeli. Zeli da uđe u nju. Zeli da upali zar koji je neko davno ugasio. Zali za njenom usnama dok se pribija uz nju dok stoje na semaforu ispred zgrade o kojoj je neko davno mastao, na cijem prvom spratu zivi momak koji je zeleo ono što on ima nadomak ruke.
Na ulazu u zgradu je nadmocno pribija uz zid, ljubeci po vratu. Ona se prepusta. Zatvorila je oci u tom zanosu. Par sekundi kasnije je osetila miris Camela bez filtera.
Otvorila je radoznalo oci i ugledala momka sa druge strane ulice.

Zar cigarete je uhvatio moj nokat dok sam povlačio poslednji dim. Osmeh na licu je opstao. Prepoznala me je.
Prst me je zaboleo jako. Ali vec sledeceg trenutka je bol nestao.
Okrenuo sam se, izvukao jos jednu cigaretu i zapalio je ledjima okrenut srecnom paru.

Nisam video nista u njenim ocima.

Zao mi je sto poruke ne mogu da prenesu osecanja.

No comments:

Post a Comment

Followers

Blog Archive