Friday, September 9, 2011

pijanstvo


Da li ste doziveli samostalno budjenje u doba koje studentski zivot ne propagira kao predvidjeno za budjenje?
Ustao sam, pocesao se za jaja, prirodno, momci ce me razumeti. Pogledao sam na sat i shvatio da je izmedju mog promatranja sajta newbie nudes, sexa sa curom i budjenja proslo neobjasnjivih 5 sati. Ali, delujem odmorno sam sebi. Krevet se i dalje vrti oko mene dok me oci svrbe i peku. Koje je bolje pivo, Jelen, ili Bavaria?
Nisam siguran. U 6 ujutro tesko da je moguce biti u bilo sta siguran. Ali, uvek je tu spice platinum da me razgali, doduse, do 5 ujutro, ali sta je tu je...
Maajka se jos nije probudila, a moram joj uzeti neki din. Neka, verujem da nece ni primetiti ako joj nestane koja stotka. Ako i primeti, reci cu da sam ja, za prijave, obrasce etc...nije ni bitno.
Put do Gimnazije nije zanimljiv. Prolazim kroz mali Tas, mrzeci majmuna koji ima tet keltskog krsta, ali sam svestan cinjenice da ako bi se lik pojavio, razulareno bih iskulirao pojavu sa izgovorom da je prerano za makljanje. Iako znam da ne postoji vreme i mesto za obracun. Sredovecni cove ispred mene, pored praonice je prdnuo masno, nadajuci se da nisam iza njega, i da nisam nikako cuo njegov komentar neverbalni. Ali jesam. I nije mi opterecenje. Ne osecam smrad. Prodavnica, nepunih 20 m od moje izazovne, ali stidljive prijateljice Jelene radi 24/7, uzimam dva tuborga u konzervi, 48 din svako. Znam da nema profesora u blizini, ali je meni jako bitno da to zavrsim pre nego sto se pojave. 2 piva u 7, za pola sata moraju biti popijena. Nista u zelucu...

Salvador Dali je mesto zlocina sa skoro istim akterima od nekoliko meseci ranije, samo sa mnom u ulozi mirokvarioca, ne mirotvorca. Koktel je previse sladak, tera me na razmisljanje o bivsima i koliko bih zeleo da sam sada u njima, ili njoj, ali je necu imenovati. Pivo je prava stvar. Imaju samo Lav od tocenih. I skup je, moram priznati. To nije pivo koje bih platio visoko. Ali, cinjenica da mogu bez problema opet da se ucirkam nekoliko veceri za redom je ohrabrujuca, obecava provode kojih cu se sramotno ponosno secati u anrednom periodu, nacin na koji cu biti zanimljiv ljudima koji o meni ne zele nista da znaju osim cinjenice da sam u zivotu video zene i procitao knjigu. Ali, da li ja to zelim biti?
Ipak se odlucujem za Holsten, koji je moguce nabaviti samo na mestu koji nerado izbegavam u nadi da cu izbeci dalje povrede od strane osobe koja je nezasluzeno zauzela mesto u mom zivotu koje joj ne pripada jer me osudjuje na nezasluzene patnje. Nije bitno sto me matori dripac pokusao poljubiti prethodnu noc, na veoma bliskoj lokaciji. Holsten je kljuc. Otvaram konzervu dok me momak, koji je verovatno bi u najmanju ruku, gleda bojazljivo izazovno, a meni se u glavi vrzmaju zenska tela, naravno, zahvaljujuci cinjenici da me alkohol pogadja opet onako nisko i zivotinjski kao ranije, kad sam pocinjao da pijem. Ali, sada postoji iskustvo. Znam kada je mesto cemu. A sutra se moram upisati na drugu godinu. To je neminovnost. Kao i ova prica.
Izmedju lomljenja svojih i tudjih kostiju i alkohola koji me cini slabim, izabrao sam alkohol da zaboravim sta znaci dati ono sto imas.

No comments:

Post a Comment

Followers

Blog Archive