Friday, September 9, 2011

too late


Ne primecujes kako te prozimam pogledom dok se polako topis u mojim suzama. Prekasno je za reci koje izgovaras. Toliko te zelim, a ne usudjujem se da ti pokazem. Znam da znas, videla si toliko puta sitne znakove koje sam ostavljao koracajuci besno od tebe. Nije bila ljubomora, tako nisko nikad nisam pao. Svi oni su te zeleli kao ja, to je neosporno, ali ja te nikad nisam zanimao. Zao ti je, to je emocija koju sada odajes. I meni je zao. Nisam zeleo da se ovako prekrajaju sve ove silne noci kada sam te cekao da pokucas. Dao sam sve sto sam mogao, voleo sam te koliko je bilo moguce, sve sam ucinio da do ovoga ne bi doslo. Naspram mene sedis, svakim trenutkom je tisina koju stvaram sve teza, dok ti udaras svim sredstvima koja su ti na raspolaganju. A zasto i ne bi, ipak sam ti dopustio da nas dovedes u ovu poziciju. Zao mi je ako te moje reci koje ne izgovaram ne raduju. Zasluzujes vise od toga. Kazes da si pogresila. Znam da jesi. I ja sam gresio sve ovo vreme. Nisam smeo da ti dopustim da se igras sa nama. Dao sam ti stotine sansi da ispravis sve sto si krivila. Dala si mi komadic sebe koji ti ne mogu vratiti, i to je najlepsi poklon koji sam mogao da zamislim. Ali sve se topi poput grumena soli u vodi. Tako smo se i mi stapali u mojim mislima. Nismo bili jedini jedno za drugo. Sada zalim za sobom one veceri kada smo se upoznali. Trebalo je da budem pametniji. Suzdrzaniji. Mozda ne bismo dosli do ovoga trenutka. Cujem sta mi govoris, svi ostali su potpuno iskljuceni u ovom velikom uzitku u kom smo sada samo ti i ja. I sada te zelim onako kako sam te zeleo proteklih godina. Znam da mu je danas rodjendan. Ziveli smo samo nas cetvoro u ovom beskraju koji smo konstruisali slucajno. Pogadja me svaka rec koju si izgovorila. Zidovi me pritiskaju sve jace. Osecam da ces me uskoro saseci koliko god mozes, jer drugo ne zasluzujem. Zgazices me, znam. I ja bih ucinio isto, da sam imao hrabrosti. Ali nisam. Godinama.
Usne ti se pokrecu kroz drhtavicu. Moje suze vise ne mogu ostati sakrivene. Prva je pala.
"Ivane", sapuces promuklo. U stomaku su leptirici, iako znam da je ovo pocetak kraja. Sledece reci ce me boleti kao ni jedne do sada. A bilo je okrutnih. Sa obe strane.
Poznati znoj se sjurio niz celo, nalazeci put kroz suze koje su vec krenule da se kotrljaju niz obraze. Ustao sam sa stolice, okrenuo se podizuci jaknu. Ugasio sam cigaretu pored piksle. Jak miris me vratio u stvarnost. Dok sam cutke gledao da li sam ista ostavio iza sebe, preleteo sam za trenutak pogledom preko tvojih nogu i grudi. Nisam se usudio da te pogledam u oci. Ne mogu da izgovorim nista. A zelim toliko oprecnih reci da ti nabacam. Znam da ne bi imale smisla. Zato ih precutkujem. Ne bi razumela. A zasluzujes ih sve do jedne. I one lepe, i one ruzne.
Volim te, ali ti to neces nikad saznati. Nagadjaces sa svojim prijateljicama kada o meni budes govorila kao o nekom decku kog si upoznala preko neke drugarice, i sa kojim bi mozda, da imam bolje dupe, spavala. Nasladjivaces se razmisljajuci o tome da li smo dobar par kada budes masturbirala misleci na druge, uz grizu savesti sto nisi postovala ono sto jesam.
Ostacu neostvarena fantazija. Nezasluzena fantazija. Neiskoriscena prilika. Osudio sam te pre presude na vecni povratak onima koji su zasluzili da budu nepovratni.
Telefon mi vibrira u dzepu, osecam ga kako me golica po butini.
Moram da izadjem, imam osecaj kao da ce se nebo sruciti na mene.
Sasvim slucajno, vise nesvesno nego svesno, hvatam tvoj izbezumljeni izraz lica osobe koja ceka svoju egzekuciju.
"Zelim da budem sa tobom. Mozes li da mi oprostis?"...
Da, to su bile te reci koje nisam zeleo da cujem. Sve sto sam osecao prema tebi je sada otislo u nepovrat. Svaki put kada sam krvario a ti me zgazila, sada je postao beznacajan. Jer te zelim i dalje. A to vise nije moguce. Previse smo presli da bih tek tako zaboravio na sve.
Sada imas prijatelja kog nikad neces pozvati u strahu od odmazde i odbijanja. Necu te odbiti, ali ti to nikad necu reci.
Put do mene nije pokajanje niti predaja. Put do mene je odricanje.
Odricanje koje mi ne mozes pruziti.
Oprosticu sebi sutra.

No comments:

Post a Comment

Followers

Blog Archive