Friday, September 9, 2011

igraliste


Toci novo pice u kristalne case, kao da ceka nekoga. Led klizi niz ivicu case, uz tupo kuckanje o dno i pucketavi zvuk koji se uzdize i pojacava kroz pice. Promuckao je tekucinu zagledajuci promenu boje leda. Tacnije, kako belicasta izmaglica postaje prozirna i poprima nijanse pica.
Kroz prozor se cuje graja dece i skripanje ljuljaski u cijem ritmu jaca i jenjava naizgled nerazdvojna sreca razdraganih malisana.
Seca se svojih dana u vrticu. Priseca se pesmica koje je ucio. Nekada je njegova baka njemu recitovala svoje pesmice iz skole. Dok je nije secanje izdalo.
A on sedi sam. Nema kome da recituje izmesane i izmenjene stihove.
Ogledalo vise nije ono sto je bilo. Ne pojavljuje se mladic srecnog lica, sitnih ociju i zutih zuba. Nema zgoljavog deckica koji je kupio osmeh curice.
Napustio ga je odavno.
Sada je tu izborani covek, koji mota cigarete u znak secanja na nekog tudjeg oca.
Ah! Sta se desilo sa tom curicom ciji je osmeh izmamio decak srecnog lica? Mozda su ostali skupa? Da li su srecni? Imaju li dece? Mozda su ova deca na ljuljaskama njihova?
Radoznalost je snaga napretka.
Ustao je tesko, rolajuci cigaretu znojavim dlanovima i primakao se prozoru.
Deca su trcala okolo po igralistu.
Bio je tu jedan visoki momcic uskog lica i sirokog krezubog osmeha. Nije imao vise od sedam godina. Sedeo je pored drveta zamisljeno cackajuci po mravinjaku. S vremena na vreme bi digao glavu da vidi krosnju drveta.
Visoka zena, malog nosica i sitnih ociju koje upadljivo odaju pogled, zavezane veoma guste kovrdzave kose, pozvala je zamisljenog deckica. Mali se trgnuo.
Graciozno je stajala, poput skulpture, dok je sa kezom docekivala svog sina.
Kratak skok i izbacaj u zenino narucje. Iza njih je stajao covek neuredne kose i kracene brade. Kose oci i zuti zubi koji se promaljaju iza osmeha prikrivenog smotanom cigaretom.
Odnekud poznaje ta dva osmeha.
Ogledalo! Tamo ih je vidjao cesto. Susretali su se goli i onda su protraceni.
A toliko dugo se pitao sta im se dogodilo.
Led u casi se otopio. Pice se zagrejalo u njegovim rukama, a cigareta ugasila dok je zurio u taj prozor ka drugim sadasnjostima.
Jak pekuci osecaj kroz grlo i toplina u stomaku prate tecnost koja nestaje iz case nagnute kratkim i ostrim pokretom.
Jos jedan pogled na par i klinca.
Ali tu su samo deca koja trckaraju po igralistu.

No comments:

Post a Comment

Followers

Blog Archive